Kapetan Alkohol upoznaje svijet

27.10.2007., subota

Prvi kolokvij u životu

Ovaj tjedan napisan je još jedan dijelić mojih memoara. Došlo je vrijeme kolokvija prvog. I bilo je teško, ali zasrao nisam. Previše. No sranje je bilo što sam proveo zbog jednog predavanja i jednosatnog kolokvija 10 sati u gradu. Još je doktor došao i izvalio:

- ... e, ovaj, bed... sori... malo smo odgodili... hm, bed, znam... a... probajte za sat vremena... (heh)

Živčana bagra od 150 članova skoro zaplakaše.... a baš bed... i onda smo čekali, čekali... i onda smo... kao pisali tu pizdariju, koja uopće nije bila teška, ali ljudi su bili već previše izjebani da je svima različito došlo (mislim, rezultat... halo??) ... tako da... šta ja znam... eto, tako je završio moj prvi kolokvij. Sad se idem malo alkoholizirati.... da... moram, nisam već tjedan dana.

Pozdrav od Kapa

- 16:12 - Komentari (5) -

19.10.2007., petak

Svi tatu mrze jer je impotentan

Ja sam papak, živim sa starcima i to baš nije u redu. Potpuno sam sjeban, živci su mi odavno izgorili, i boli me briga, izgubio sam svaki osjećaj povezan sa stvarnošću. Nekakva… rasistička, seksistička, debilistička (i ostale -ičke…) propaganda mi je nametnuta i od toga mi je jednostavno muka, povraća mi se, osjećam se kao da sam u zatvoru. Neću još dugo, mislim da ću morat izaći. Jebe mi se, radit frcat ću iskre govno o govno, samo želim otići. To će biti moja potraga za zasluženom slobodom, daleko od podmuklih zvukova nesuvisle umi mog debelog ćaleta.

- 21:30 - Komentari (7) -

17.10.2007., srijeda

Biti, ili ne biti

Mislim da je Hamletov monolog iliti dijalog s lubanjom... mrtvim ćaletom... duhom (da, bio je čudan!) najveći trenutak u povijesti sveukupne svjetske književnosti (ili bar najveći trenutak iz 'Hamleta'...).
Jednostavno mi je fascinantno kako mladi Hamlet, kraljević i budala, priča sam sa sobom, kako je prolupao. Lud je. Skroz. Pa opet, tako lijepo opisuje situaciju, koja je za njega... poprilično sjebana. Ja monolog pokušavam naučiti napamet, ali ne ide mi... možda jer meni stari nije mrtav, a možda samo jer sam glup i slabo pamtim. u svakom slučaju...

Biti, ili ne biti – to je pitanje.
Da li je časnije u duši trpjeti
Metke i strelice silovite sudbine
Il pograbit oružje protiv mora jad,
Oduprijet im se i pobijedit? – Umrijet – usnut-
Ništa više; dokončamo li u tom snu
Bol srca i tisuće drugih udaraca
Koje tijelo baštini, tad je to svršetak
Što pobožno ga treba željet. Umrijet – usnut –
Usnut! I možda sanjat. Da, tu je smetnja;
Jer snovi što nas u snu smrti mogu snaći,
Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski,
Oklijevati nas čine. Zbog tog obzira
Ta nesreća života tako dugo traje.

- 17:34 - Komentari (0) -

13.10.2007., subota

Kapetanov dnevnik, dan 7000

Imam 19 godina, iza mene je otprilike 7000 dana i nalazim se na raskrižju bezbroj životnih putova, a kud god bacim pogled osjetim ogromno razočaranje. Svi oko mene su na neki način korumpirani, ljudi su lošije kvalitete iz dana u dan, poput ustajalih jaja koja još uvijek uspijevaju prikriti smrad i trulost, bar pri početnim dojmovima. Baš me zanima koliko još. Osjećam se slabim kad vidim kako je materijalni prestiž postao je nova religioznost. Lopovi, ubojice i silovatelji društva postaju živući sveci, proroci, nositelji najpoželjnijih kritika (retardiranog) društva,… žene žele njihovu djecu, muškarci njihove automobile, djeca njih za tatice, a sve to skupa… nije u redu. To su ružni ljudi, iz svih perspektiva, koji su se obogatili na grbači i na krvi drugih, poštenih, slabih, izrabljenih, potlačenih ljudi. I kako da ja sad izrastam i odlučujem se za daljnje korake u životu i zašto da se jebem od učenja na fakultetu kad će moje zasluženo mjesto oteti neki papak bez trunke morala i bez kapi vlastitog znoja uloženog, u cijelom životu, sin tate lopova, modernog „sposobnog“ čovjeka, seljačine sa računima u boljim Švicarskim bankama, uzora zaluđenog društva, izmučene mase duša. Sa svojih 19 godina napokon gledam stanje, tj. sranje u kakvom se nalazimo. Umjesto zraka, udišem pare kanalizacije, umjesto hrane, jedemo govna, a u prozirnim, neiskrenim riječima hrabrenja naših uzora čak i prehlađen čovjek osjeća smrad već spomenutih izmetnih nakupina.
Nije ni čudno što se osjećam kao da ne pripadam ovdje, ponajprije jer mislim svojom glavom, jer vidim svojim očima i jer ne slijedim slijepo i glupo ono što mi drugi kažu, niti ću ikada promijeniti svoj način odnosa prema stvarnosti, pravoj stvarnosti, a ne onoj nametnutoj. Ja ne mogu puno napraviti da se sranja prestanu događati, zapravo, ne mogu ništa učiniti. Mogu samo poslati ovaj jecaj među ljude i nadati se da će netko odgovoriti, premda znam da se ništa od toga neće dogoditi. Ako pojedinac i poželi nešto promijeniti te s entuzijazmom, voljom i idejama uđe u snošaj sa višim silama (političarima i ostalim „sposobnim“ ljudima današnjice), on redovito na kraju biva taj koji je izjeban, bez iznimke.
I bit će samo gore. Zato ću ja sa svojih 19 godina u guzici nastaviti slijepo pratiti vlastita načela i moralne oslonce i obzore i brinuti se za dobrobit svojeg i sebi najbližih dupeta, prvobitno za dobrobit svojeg jer se izgleda nitko drugi neće brinuti za isto- možda i bolje. Vrijeme duhovnih vrijednosti je iza nas, sve je nevažno… vraćamo se animalnom, jedi ili budi pojeden.

Vjeran svom imenu

Kapetan Alkohol

- 16:51 - Komentari (2) -

<< Arhiva >>

	listopad, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ja sam kapetan jednog broda, i s njega gledam... i gledam... i gledam... a kopna nigdje na vidiku.

Bob Schneider - Big Blue Sea

Woke up in a stupor
Guess it's time to face the pooper
Sometimes I feel like superman
Sometimes I'm just recuperating
My head is twisting in its cage
My mind feels like a twenty gage
I hope it's just a passing stage
My heart's not red it's
Beige
And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Not to tell you anything I think I know
Well I think I'll tell you all that I know
Try to tell you all about it thought you
Might've lord i doubt it
Everyday's a waste I know everyday's a funeral
I'm cutting out I'm feeling lost
I've lost my mind I'm Mr. Frost
I've collected all the evidence
I'm off the edge I'm on the fence
And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Not to tell you anything I think I know
Well I think I'll tell you all that I know
I don't want to be alone I want to be a stone
I wanna sink to the bottom of the ocean
And lie there with you til I'm gone

At the bottom of the big blue sea
Just you and me At the bottom of the big blue sea
The bottom of the big blue sea
Just you and me At the bottom of the big blue sea
I know I'll never know nobody
Better than I know myself
But I can't even figure out
Just what the fuck I'm all about
I'm sinking, I'm swimming no wait a minute
I'm drowning no I ain't kidding around
Sometimes i think i'm gonna make it
Sometimes I fake it

And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Not to tell you anything I think I know
Well I think I'll tell you all that I know
Anywhere and everywhere
Made up my mind it's getting weird
It's queer to think it might not
Get much better than today I fear
Won't know true happiness
I tried so hard I did my best
My best wasn't good enough
Oh god I hate this stuff
And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Not to tell you anything I think I know
Well I think I'll tell you all that I know
I don't want to be alone I want to be a stone
I wanna sink to the bottom of the ocean
And lie there laugh there with you laugh
There with you till I'm gone
At the bottom of the big blue sea
Just you and me At the bottom of the big blue sea
the bottom of the big blue sea
Just you and me At the bottom of the big blue sea
And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
And its days like this that burn me
Turn me inside out and learn me
Not to tell you anything I think I know

Jet - Look What You've Done

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to prove

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Give me back my point of view
'Cause I just can't think for you
I can hardly hear you say
What should I do, well you choose

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone

Take my photo off the wall
If it just won't sing for you
'Cause all that's left has gone away
And there's nothing there for you to do

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
Oh well, it seems like such fun
Until you lose what you had won

Oh, look what you've done
You've made a fool of everyone
A fool of everyone
A fool of everyone

Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje 2.5.